Koloidno zlato

Koloidni zlatni nanočarticliumjetnici su vijek koristili stoljećima jer komuniciraju s vidljivim svjetlom za proizvodnju svijetlih boja. Nedavno je ova jedinstvena fotoelektrična nekretnina istražena i primijenjena u visokotehnološkim poljima kao što su organske solarne ćelije, senzorske sonde, terapijski agenti, sustavi za dostavu lijekova u biološkim i medicinskim primjenama, elektroničkim provodnicima i katalizom. Optička i elektronička svojstva zlatnih nanočestica mogu se podesiti promjenom njihove veličine, oblika, površinske hemije i agregacijskog stanja.

Solutoloidno zlatno rješenje odnosi se na zlatni sol s disperziranim promjerom čestica između 1 i 150 Nm. Pripada heterogenom heterogenom sistemu, a boja je narandžasta do ljubičasta. Upotreba koloidnog zlata kao markera za imunohistohemiju započela je 1971. godine. Faulk et al. Rabljeni elektronski mikroskopijski imunokolloidno bojenje zlata (IGS) za posmatranje salmonele.

Označen na drugom antitijelu (konj anti-ljudski IGG), uspostavljena je indirektna metoda bojenja bojenja imunokolloloida. GeoGhega je 1978. godine otkrio primjenu koloidnih zlatnih markera na svjetloj razini ogledala. Primjena koloidnog zlata u imunohemiji također se naziva imunogold. Nakon toga, mnogi učenjaci su dalje potvrdili da koloidni zlato može postati postavljene i brzo, a biološka aktivnost proteina nije se značajno promijenila. Može se koristiti kao sonda za precizno pozicioniranje staničnih površinskih i unutarćelijskih polisaharida, proteina, polipeptida, antigena, hormona, nukleinskih kiselina i drugih bioloških makromolekula. Može se koristiti i za svakodnevnu imunodiagnozu i imunohistohemijsku lokalizaciju, tako u kliničkoj dijagnozi i primjeni otkrivanja droga i drugih aspekata široko su cijenjeni. Trenutno je imunogold mrlje na nivou elektrona (IGS), imunogold bojenje na nivou laganog mikroskopa (IGSS) i mrljicama imunogold boje na makroskopskom nivou sve više postaju moćni alati za naučno istraživanje i kliničku dijagnozu.